Trebalo je biti u Rijeci 22. rujna 2017., kad je kultura poharala grad. Trebalo je biti u 19 sati na Dolcu, ispred starog prostora MMSU-a, gdje je nekoliko stotina ljudi u tihom iščekivanju, s uzbuđenjem u zraku koje se moglo rezati nožem, dočekalo performericu Milo Moiré.

Ona je, gola, točnije u cipelama i  s VR naočalama, „procesiju“  povela do Benčića.

Da je trebalo biti u Benčiću, gdje je otvoren novi prostor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, znalo je bar tri tisuće ljudi, iz Rijeke i drugih hrvatskih gradova, koji su prepoznali da se u događa nešto veliko i važno ali i željeli „osobno“ pozdraviti Tomislava Gotovca, klasika moderne umjetnosti čiji rad sve do 26. studenog predstavlja velika retrospektiva „Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte“.

Brojne osobe iz javnog života i brojni znatiželjnici sinoć su u kružocima u i ispred novog MMSU-a komentirali ovo prvo veliko najavno događanje 2020. u kojoj će Rijeka, sinoć svakako hrvatska,  postati i Europska prijestolnica kulture.

S nekima od njih smo i razgovarali.

 

Prostor za napajanje energijom

Miško Šuvaković, teoretičar umjetnosti i konceptualni umjetnik, ujedno i suradnik na knjizi „Tomislav Gotovac: Anticipator Kriza“, iz Beograda je u Rijeku na par dana  „pobjegao“ kako bi se, kaže, nakratko sklonio od svakodnevnog života, ali i da prisustvuje projektu u koji je velik trud uložio njegov prijatelj Darko Šimičić iz Instituta Tomislav Gotovac. „Treći je razlog što sam u Rijeci taj da sam sudjelovao u nastajanju knjige o Gotovcu, koja će izaći uskoro, a četvrti zaista odlična izložba i prilika da ponovno vidim Gotovca  u raznim kombinacijama. Zanimljivo je otvarati muzej. Svaki novi muzej  dobro je mjesto gdje se može pobjeći. Danas je gužva ali kad bude prazan, čovjek će se ovdje moći u miru skloniti.“

Na pitanje o radu na knjizi odgovara da je bilo izvrsno surađivati s riječkom ekipom iz Muzeja. „Radilo se odlično, odlučno, dobivao sam striktne upute, a ja sam relativno dobar štreber. Mislim da će biti interesantna jer daje kaleidoskopsku sliku Gotovca. S raznih strana, od raznih ljudi, jedan dobar kolaž, kao što su i njegovi kolaži.“

Vlado Martek, pjesnik, likovni umjetnik i pisac, kratko komentira: „Nema puno takvih trenutaka otvaranja i takvih početaka. Mislim da je ovo izvanredan događaj, ja to osjećam i primam. Vjerujem da će ovo biti prostor u kojem će se, prvenstveno mladi, moći napajati energijom. Onom koja pripada takozvanoj drugoj liniji umjetnosti, koja izgrađuje svijest, koja je daleko od imperativa estetike. Ovo je čisti veliki dobitak za svakog čovjeka, koji se može izbjeći i ignorirati jedino ako to netko namjerno želi. Ali šteta bi ga bila ignorirati. Izložba koja se večeras nudi, pa i one koje će uslijediti, bogatstvo su iz kojeg se zaista možeš napajati“.

 

“Ja sam nevin!”

Diana Nenadić, filmska kritičarka i selektorica filmskog programa “Tomislav Gotovac: Ja sam nevin!”: „Svaka nova institucija a posebno galerija ili muzej, otvara se reprezentativnim programom. Mislim da ovaj nije mogao biti reprezentativniji. Gotovac je hrvatski umjetnik kojeg poznaju svugdje u svijetu i vjerujem da će izložba pomoći ljudima da shvate tko je on bio i da ga još bolje upoznaju. Tome služi i filmski program, da se upoznaju ne samo njegovi filmovi nego način na koji je razmišljao, stvari koje je volio, i kako su njega ljudi percipirali, da se vidi ta njegova ljubav prema filmu i ljubav filmaša prema njemu.

Program ga predstavlja i kao autora i gledatelja i subjekt dokumentaraca i glumca i performer, sve što je bio u životu. Tako danas (23. 9.) u Art-kinu filmski program otvara „Plastični Isus“, koji se odmah poistovjećuje s Tomislavom Gotovcem iako je njegov autor Lazar Stojanović, a u kojem Gotovac glumi sebe u mladim danima, kao čovjeka koji hoće postati filmaš. „Plastični Isus“ obilježio je ne samo njegov život nego i cijelu generaciju jugoslavenskih crnofilmaša.

Program će obuhvatiti i njegove autorske filmove iz 60-ih godina, počevši od strukturalističkih filmova među kojima je prije svega „Prijepodne jednog fauna“ (26. 9.), program koji je vezan uz njegov obiteljski dom i današnje sjedište Instituta Tomislav Gotovac, čuvenu Krajišku 29 u Zagrebu. Jedan se dio programa odnosi na filmove posvećene Glennu Milleru (14. 11.), tu su i dva performerska programa gdje on nastupa kao glumac i kasnije kao dokumentarni subjekt i performer. I na kraju (21. 11.) završavamo onim što je možda najintimniji, autobiografski dio programa, gdje je Tomislav Gotovac predstavlja sebe preko inserata iz tuđih filmova koji su birani prema nekim njegovim životnim fiksacijama u različitim razdobljima, i vjerujem da će ta projekcija koja se sastoji od niza kratkih i rijetko prikazivanih ready made filmova svidjeti publici“.

Vlasta Delimar, performerica: „Prostor znam od prije, nije mi nepoznat, no mislim da tu treba još dosta toga napraviti. Ali bitno je da se u njega ušlo. Skvotirali smo prostor i idemo gurati da dođemo do onog što taj prostor treba biti. Prirodno mi je da se on otvara retrospektivom Toma Gotovca. Čovjek je klasik. Nema mjesta čuđenju, normalno je da se takvim klasikom otvori muzej suvremene umjetnosti. Koliko sam na prvu uspjela vidjeti, postav je doista sjeo u prostor. Ima puno manjih jedinica koje se mogu separirati, što je za ovu retrospektivu dobrodošlo. Naravno da njegov opusu znam jako dobro, pa moram u miru pogledati da bih mogla reći nešto više, no na prvu mi se čini da je sve dobro sjelo i da su kustosice prepoznale materijal“.

Ana Hušman, multimedijska umjetnica: „Mislim da je otvorenje muzeja jako važno za Rijeku, i drago mi je da je dobio svoj prostor jer godinama rade program koji je relevantan, dobar, bitan za grad pa sad mogu početi s građenjem nekih daljnjih ideja toga što muzej može biti; otvaranjem muzeja prema van, prema gradu, involviranjem građana… I okruženje muzeja super izgleda jer vuče paralele s nekim alternativnim prostorima i lijepo se može modificirati. Super mi je i odabir Toma Gotovca za otvorenje, pogotovo radi Gotovčevog odnosa prema gradu, promišljanja grada kao mjesta življenja i mjesta performansa, kao mjesta djelovanja. To je lijep spoj s idejom muzeja koji isto tako želi djelovati.“

 

Na svečanom su otvorenju govorili Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke, Emina Višnić, direktorica tvrtke Rijeka 2020, Slaven Tolj, ravnatelj MMSU, Ivan Šarar, pročelnik OGU za kulturu, Ksenija Orelj i Nataša Šuković kustosice MMSU-a i autorice retrospektive, arhitekt zaslužan za izgled novog muzeja Dinko Peračić, Zora Cazi Gotovac, supruga Tomislava Gotovca i predstavnica instituta Tomislav Gotovac te Darko Šimičić, predstavnik instituta Tomislav Gotovac. Dodijeljena je i nagrada Ivo Kalina, Alenu Floričiću.

Glazba je također pozdravila Gotovca: Josip Pepi Forenbacher Big Band neposredno prije otvorenja retrospektive, a Iz@ Medošević & Borgie te My Buddy Moose kasnije.