Sinoć je u prepunom Palachu održana Noć performansa u spomen na Nedu Šimić Božinović, inicijatoricu programa koja je tragično preminula u nedavnom požaru. Njeni su prijatelji, poštujući želju, priredili cjelovečernji program „baš kako je to Neda zamislila“.

Cijelu su se večer na pozornici Palacha redali performeri, književnici, likovni umjetnici, glumci, sveučilišni profesori, „luđaci i frikovi kakve možeš naći samo u Rijeci“. Izvodilo se svašta, pjevalo se na nekoliko jezika, sviralo se artikulirano i neartikulirano, palile su se svijeće, čitala se Nedina poezija, čitali su se i drugi autori uz prikazivanje video radova u kojima je Neda sudjelovala. U galeriji je postavljena izložba njenih slika i grafika koje su spašene iz smeća zahvaljujući Nedinom  susjedu te instalacije Tajči Čekade. Neda je bila sveprisutna i kako se čulo iz publike: „ovo nije mogla ni zamisliti“.

Palach se sinoć nakratko vratio u neka stara vremena kada su ovakve večeri bile češće i kada su se ovi ljudi na dnevnoj bazi okupljali u tim prostorima i kreirali riječku performersku scenu. Nedina je želja bila da se s Noći performansa opet pokrene ta, sada već pomalo zamrla, scena po kojoj je Rijeka prepoznatljiva. Moglo se čuti ljude kako govore: „Ovo je Neda. Ovo je Rijeka“. Neukrotiva, avangardna i na rubu dijagnoze. Neki se možda neće složiti da je baš sve jučer prikazano bila umjetnost, ali to zaista nije ni bitno, jer je cilj ove večeri bio odati počast neumornoj umjetnici koja je bila ikona urbane, avangardne Rijeke.

Prijatelji i Palach su se sinoć oprostili od Nede na način na koji je ona najviše i htjela – uz umjetnost i party, a mi se nadamo da će različitost koju utjelovljuje performerska scena nastaviti živjeti i da će neke nove generacije krenuti tim istim putem koji su Neda i njezini kolege stvarali trideset godina.

[foogallery id=”3143″]