Vijesti

Očajno nam fale akcije


Centar za industrijsku baštinu
osnovan je 2013. godine pri Sveučilištu u Rijeci kao njegova ustrojbena jedinica s dva osnovna cilja: valorizacijom i odgovarajućom prezentacijom kulturne baštine na interaktivan i multimedijalan način. Svojim djelovanjem nastoji uspostaviti suradnju između gospodarskih i upravnih tijela radi očuvanja, zaštite i svrhovitog iskorištavanja kulturnog naslijeđa.  Predstavlja jezgru u kojoj se usklađuje rad stručnjaka fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Državnog arhiva, Konzervatorskog zavoda i drugih relevantnih institucija. U svojoj osnovi sadrži nekoliko segmenata djelovanja među kojima se najviše ističu istraživački, edukacijski i turistički rad.

20160105_100237Ema, Ivana i Kristina su tri mlade žene koje su svojim napornim radom pokrenule ovaj Centar. Uz pomoć Sveučilišta odobren im je dvogodišnji plan financiranja, a u tom se roku očekuje da centar postane samoodrživ, a možda i samostalan. Zbog komercijalne orijentacije i opstanka na tržištu CIB se s početnog fokusa na industrijsku baštinu proširio na kulturnu baštinu općenito te odrađuju komercijalne projekte po cijeloj županiji, ali najbolju suradnju imaju s Gradom Rijekom odnosno s Direkcijom za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara. Jedan od rezultata te suradnje je i internetski vodič riječkom industrijskom baštinom – Riječka industrija/Rijeka Heritage.

Zbog specifične pozicije centra koji je komercijalno orijentiran susreću se s administrativnim problemima vezanim uz financiranja projekata. Njihova prvotna funkcija, i garancija opstanka, komercijalna je djelatnost – centar nudi proizvod (potencijalnom) kupcu. Zbog toga se ne mogu prijaviti na mnoge natječaje za neprofitne organizacije, a za njihovu djelatnost je specifično da ne postoje specijalizirani natječaji, barem ne u Hrvatskoj.

Iako je digitalizacija baštine i izrada online baza koje se povezuju sa specifičnim lokacijama posve uobičajena u inozemstvu, u Hrvatskoj su oni novost s kojom se naše društvo teško sporazumijeva.

Mi pucamo na dodanu vrijednost, na nadgradnju postojećeg, ali gradovi i općine to ne razumiju jer se naš turizam bazira na suncu i moru.

20160105_100346 (2)Ipak, njihove potrage za blagom pokazale su se kao uspješan proizvod kako za škole tako i za team building. U tim potragama obilazi se grad na drugačiji način, ispunjavaju se zadaci pronalaženjem zanimljivosti na određenoj lokaciji koje se prilikom uobičajenog razgledavanja možda i ne primijete.

Cure rade apsolutno sve – od žuljanja po knjigama, stvaranja baza podataka, turističkih tura, interaktivnih vođenja po lokacijama do uređivanja internetske stranice i za sada su vrlo zadovoljne odazivom publike.

„Ljudi dobro reagiraju na našu stranicu, javljaju se s pohvalama i sugestijama“, a uskoro počinju raditi i sa studentima povijesti umjetnosti kako bi dobili nešto praktičnog rada u struci na suvremen način.

Kako se ove godine obilježava 150. obljetnica izuma torpeda, pitali smo mlade stručnjakinje što misle o „isprikama civilizaciji“ za proizvodnju tog oružja, no Ivana je odmah odbacila ideju isprike te nam objasnila da se ne radi o oružju već o isticanju tehničkog dostignuća.

Da bilo koji drugi grad u Europi ima takvu stvar, imali bi muzeje, suvenire, posebne ture koje ističu takvo civilizacijsko dostignuće. Ovakav odnos prema tako značajnom segmentu tehničkog razvoja je moguć samo kod nas.

20160105_112254 (2)20160105_112241 (2)20160105_112249 (2)Torpedo je super primjer na kojem se može ispričati cijela priča Rijeke i treba ga obraditi na pravi način, jer bez njega Rijeka ne bi bila kakva je danas. Istaknule su da se građani uvijek „hvataju“ za iste probleme u gradu poput lansirne rampe tvornice Torpedo, Galeba, Hartere, a tek od nedavno i Benčića dok zaboravljaju da su u Rijeci bile i druge važne tvornice. Kažu da načelno građani jako malo znaju o baštini, ali zato su one tu da podignu svijest o baštini i povijesti grada. Smatraju kako je kandidatura za Europsku prijestolnicu kulture super moment da se progovori o gradu, a njima je posebno značajna jer vide svoju budućnost u tom projektu.

Dobivanje titule EPK za njih bi bila prilika da realiziraju broje projekte koji se tiču industrijske baštine, a za koje trenutačno nema novca, a od iznimne su važnosti kako za građane tako i za razvoj turizma u Rijeci. Smatraju da Rijeka itekako ima što za pokazati te da ako su mnogi drugi gradovi razvili turizam na temelju svoje industrijske baštine, to može i Rijeka.

Pitali smo ih i kako doživljavaju EPeKaovski duh u Rijeci, na što su rekle da imaju osjećaj da „ljudi imaju loša iskustva s natjecanjima grada“ i da nam fali malo uzbuđenja koje se sigurno neće postići na nekoj tribini. One su namijenjene informiranju javnosti i uglavnom završe kao dosadno mjesto na kojem je jedino uzbuđenje prepirka jednih te istih ljudi. Kako Ivana kaže: „Očajno nam fale akcije“ kako za EPK tako i inače… fali pop-up događanja kako bi se doprlo do ljudi i ukazalo im se na značaj dobivanja titule. Ipak, usprkos možda flegmatičnoj atmosferi u gradu, cure su pozitivne i vjeruju da je osvajanje titule vrlo moguće.