Na poziv Fondacije „Novi Sad 2021“, od 5. do 7. srpnja 2017. godine, u Novom Sadu održan je sastanak predstavnika gradova prošlih i budućih prijestolnica kulture iz regije. Osim Novog Sada 2021, na sastanku su sudjelovali predstavnici Maribora 2012, Košica 2013, Rijeke 2020 i Temišvara 2021.

Tijekom dvodnevnog posjeta predstavnici gradova su predstavili svoje planove i iskustva upravljanja očekivanjima, izazovima  i naslijeđu Europske prijestolnice kulture kroz međusobne razgovore te javnu panel raspravu koja se održala na jednoj od pozornica tijekom festivala Exit.

Upravljanje očekivanjima građana je jedan od dva najzahtjevnija zadatka svake prijestolnice kulture, uz brigu o naslijeđu, odnosno o svemu onome što ostaje, ili bi trebalo ostati kada prođe godina u kojoj neki grad nosi titulu EPK.

Način na koji objasniti javnosti, kulturnjacima i političarima da EPK nije čarobni štapić kojim se rješavaju svi postojeći problemi, već samo jedan od alata, izuzetno je osjetljiv i njegovu, naizgled, lakoću ne smijemo podcijeniti.

Jednako tako, neizmjerno je važno posvetiti se kreiranju drugačijih, novih i boljih uvjeta u pojedinom gradu, koji će omogućiti da titula EPK doista posluži kao razvojna platforma. Ona koja će omogućiti da nakon što cirkus napusti grad, sjećanje na godinu slavljenja kulture ne bude sjetno sjećanje na vrijeme kada je grad bio prepun događanja i „šušura“, već na godinu koja je označila prekretnicu i ubrzala razvoj grada – kroz kulturu.

Panel rasprava koja se na Festivalu Exit održavala u četvrtak, 6. srpnja, omogućila je da ova razmišljanja s javnosti podijele svi prisutni gradovi – bez susprezanja i diplomatske umivenosti. Vuk Radulović, šef Sektora za međunarodnu saradnju Fondacije „Novi Sad 2021“ bio je moderator rasprave u organizaciji Festivala Exit na kojoj su sudjelovali Emina Višnić (Rijeka 2020), Vladimir Rukavina (Maribor 2012), Christian Potiron (Košice 2013) i Tibor Novak (Temišvar 2021).

Panelisti su posebno naglasili i složili se da je od umjetničkih projekata, pozitivnih ekonomskih, turističkih, socijalnih i svih ostalih efekata, najvažnije ono „nematerijalno“ što ostane gradu nakon godine titule, jer kako je na kraju rasprave istaknula Emina Višnić: „voljela bih da nakon 2020. godine u Rijeci čujem ne da su oni dobro realizirali projekt već da smo to svi mi dobro napravili“.

 

Foto: Rajko Božić