Svatko tko je barem jednom prošao preko Potoka u zadnjih tjedan dana mogao je vidjeti neobičan prizor za taj dio grada. Osim parkiranih auta, radnika i ponekog pijanca u bivšem industrijskom kompleksu Rikard Benčić, ovo ljeto tu su se pojavila i djeca. Mnogo djece! I činilo se da se jako dobro zabavljaju.

Riječ je, naravno, o prvom dječjem festivalu Tobogan koji se održao od 27. lipnja do 8. srpnja. Bila je to uvertira u sve ono što Europska prijestolnica kulture Rijeka 2020 i kulturne ustanove pripremaju, a to je, prije svega, obnova Dječje kuće koja će svoja vrata otvoriti 2019. Tobogan je isto tako uvjerljiv pokazatelj koliki je interes i potreba među roditeljima i djecom za jednim aktivnim program, aktivnim ljetnim praznicima. Jer, na kraju se sve svodi na to koliko je nešto korisno i kako korespondira s publikom, a Tobogan je, sasvim sigurno, mala investicija u budućnost.

Konstruktivno izležavanje na travi

Vijeće mladih Benčić i umjetnička inicijativa Park/i/g/ralište osmislili su petodnevni program u kojem je postavljena travnata površina imala nekoliko funkcija: trava kao ideja za programe, trava kao tema za razgovor, kao mjesto za izležavanje, ali i poruka ”želimo zelene površine”.

Ivana Golob Mihić iz Vijeća mladih Benčić kazala je da je upravo zelena površina izazvala najveće oduševljenje. „Ljudi se na ovoj travi opuštaju i to stvara jednu posebnu atmosferu.“

A svašta se dešavalo na tom travnatom komadu. Učile su se osnove pojednih borilačkih vještina, radila se yoga, bili su tu dani kreativnosti, solidarnosti, rekreacije, priredbe, ljetno kino…

Marija Kajapi, jedna od autorica programa, rekla je da je glavna ideja ukazati na nedostatak zelenih površina u Rijeci.

„Kada kažeš Rijeka, zadnje na što pomisliš je zelena površina. U gradu imamo parkove s toboganima i klackalicama, ali nemamo travnate površine gdje se može sjesti, odmoriti i pojesti sendvič“ rekla je Marija i prisjetila se 2014. godine kada su zakupili šest parkirnih mjesta na Delti gdje su u 70 metara kvadratnih izvodili svakojake programe, poput ovih u Benčiću.

„Kada se Ciglena kuća uredi djeca će morati imati neku zelenu površinu ispred. Pokazali smo što sve možemo na jednoj maloj površini. Eto, ove godine imamo 100 kvadrata, neka sljedeće bude tisuću!“ poručila je Marija.

Ljudsko mlijeko

Zadnjeg dana festivala cijela stvar u Benčiću djelovala je raskošno. Desetak štandova sa zdravom hranom organizirala je Demetra, dok je u pozadini trio Veljak izvodio klasičnu muziku iz 19. stoljeća. I zaista se svašta moglo kušati. Domaće maslinovo ulje iz Dalmacije, kravlji sir s bosiljkom iz Slovenije, domaći sladoled, Nutella s kozjim mlijekom, sirove pite, ali i nešto dosad neviđeno – proizvodi na bazi ljudskog mlijeka.

Riječka umjetnica Tajči Čekada došla je na ideju da napravi proizvode s ljudskim mlijekom, a svoj brend je nazvala EkoEko ljudsko mlijeko. Za degustaciju u Benčiću pripremila je napitke i namaz.

„Reakcije su fenomenalne, neki ljudi su čak posegnuli za kanapeima a da nisu pročitali o čemu se radi, meni nije bilo svejedno, ali sve se završilo s osmijehom i oduševljenjem.“

Na pitanje kako je pronašla žene koje su pristale dati svoje mlijeko i koji su njeni dalji planovi, kaže da cijela priča ima umjetničku pozadinu, dok profitiranje nije cilj.

„Sve žene su Riječanke, ukupno njih 13. U jednom danu sam skupila 8 litara mlijeka, a oko cijelog procesa pravljenja ovih proizvoda pomogli su mi Armano i Marijana Jeričević koji rade s kozjim mlijekom. Povod za ovo je umjetnički rad koji pripremam za 1. rujan u Zagrebu u galeriji Vladimir Bužančić, a izložba tematizira trudnice, promjene, tijelo trudnice, zelene politike i nekropolitike“ objasnila je Tajči.

Produkti radionica

Glavni fokus Tobogana bio je edukativnim radionicama za djecu. Art-Kino, Gradsko kazalište lutaka i Gradska knjižnica Rijeka su sve dane festivala podučavali djecu raznim vještinama i znanjima o kojima se ne uči u školi. Radionice nisu bile otvorene za javnost iz prostog razloga što se tamo doista radio veliki posao, a to smo također mogli vidjeti zadnjeg dana festivala. Radionica stop animacije iznjedrila je kratki animirani filmić Slatka otmica pod redateljskom palicom Antonije Veljačić.

Radionica igre na filmu koju su vodili Leon Lučev, Ana Jurčić i Kristijan Vučković, rezultirala je filmom Super je biti… u trajanju od 26 minuta, gdje su djeca putem glumačkih vježbi izražavale svoje misli, preokupacije i snove. Za sam kraj, vidjeli smo video reportažu o Toboganu, koju su djeca radila sa Sanjom Kapidžić, koja je, kako kaže, minimalno sudjelovala u snimanju reporataže.

Na radost svih organizatora, prvi Tobogan prošao je vrlo uspješno i posjećeno. Nešto što možda najbolje ilustrira obostrano zadovoljsto je reakcija jednog dječaka na pitanje o tome kako mu se sviđa Tobogan. “Da bar traje cijelo ljeto” rekao je.

Pune radionice i do zadnjeg mjesta popunjene kazališne izvedbe i filmske projekcije, otklonile su svaku sumnju u održivost dječjeg festivala. Ovim tempom, do 2019. godine, jedna generacija djece će stasati u ljubitelje i poznavatelje književnosti, filma, kazališta i kulture općenito, a to je nešto čime će se Rijeka kao Europska prijestolnica kulture najviše moći ponositi.

Fotografije: Tanja Kanazir